|
06. - 13. 11. 2009. Samostalna izložba slika iz ciklusa 2007. - 2009. u prostoru "Otvorenog ateliera", Maznica bb, Ivanić-Grad.
O izložbi i "Otvorenom atelieru": Poštovani posjetitelji "OTVORENOG ATELIERA", radovi koje Vam predstavljam nastali su u periodu od 2007 - 2009 godine, u sklopu mojeg postdiplomskog studija slikarstva i videa u Ljubljani. Magisterij prijavljen pod osnovnom temom "Slikanje sjenama" za mene je bio vrlo burno razdoblje - koji još uvijek traje. Kroz "Slikanje sjenama" imala sam priliku istraživati različite medije - od fotografije i videa do slikarstva koje je dozvoljavalo različite pristupe osnovnoj temi. Kada promatramo prostor oko sebe koncentriramo se na tijela u tom prostoru, ona su u središtu naše pažnje, a vrlo rijetko ili gotovo nikad njihove sjene. Sjena se nalazi u području našeg perifernog opažaja, ona nije u prvom planu, no ona je ta koja je zaslužna za ugođaj i doživljaj promatranog. Kroz svoje radove zapravo želim pojavu koja je često u podređenom i perifernom položaju staviti u žarište likovnog promatranja. Taj opažaj na rubu naše vidne percepcije - periferni opažaj, je podsvjesan i upotpunjujući više nego fokusirani opažaj. I kao što finski arhitekt Juhani Pallasma autor knjige "The eyes of the skin"" kaže: "beyond the trees at the corner of our vision lies a preconscious perceptual realm". Kroz slikanje sjena interijera u Ciklusu "Interijeri 2008.", namjernim susprezanjem od oštrog fokusiranog pogleda, sjene koje su mnogima bliske, prepoznatljive ali dovoljno svakodnevne da se na njih ne obraća pažnja, pružile su mi zadovoljstvo prikazivanja intimističkog ugođaja u svakodnevnim stvarima. Kao nastavak bavljenja sjenama nastao je Ciklus "Alvona 2009.", u kojem se koristim sjenama iz prirode isključivo kao sredstvom kompozicije. Ulja na platnu, aquareli i grafike nastali su za vrijeme i nakon boravka u atelieru mog prijatelja slikara i galeriste Vinka Šaine u Labinu. Tom sam prilikom u društvu Vinka i slikarice Tamare O`Byrne iz Austrije koja je u Labin stigla posredstvom Austrijskog kulturnog foruma imala prilike slikati u radnom prostoru drugog umjetnika. Rad u atelieru drugog umjetnika i pored drugih umjetnika pokazao se kao izuzetno nadahnjujući i obogaćujući moment. Upravo je to iskustvo razlog zbog kojeg Vam danas počevši sa svojom izložbom predstavljam ideju o "OTVORENOM ATELIERU". Projektom pod nazivom "OTVORENI ATELIER" namjera mi je uz vlastiti kontinuirani rad, u mojem radnom prostoru nastaviti već započete procese suradnje sa likovnim umjetnicima iz različitih sredina. Nekoliko puta godišnje otvaranjem i ustupanjem svog stvaralačkog prostora kolegama i prijateljima umjetnicima iz zemlje i inozemstva za prezentaciju njihovog rada obogaćuje umjetnika i posjetitelja za još jedno novo iskustvo. Prijatelji slikari, kipari, grafičari, fotografi ili video umjetnici kao gosti "otvorenog ateliera" s vremena na vrijeme preobrazili bi intimni radni prostor u prostor otvoren za poglede. U takvoj suradnji bez obaveza, rutine i klasičnih galerijskih kanona vidim mogućnost za prisniju vezu između umjetnika i umjetnika i umjetnika i promatrača. Time gostujući umjetnik stječe nova iskustva boraveći u novom okruženju, sredina u kojoj boravi dobiva priliku upoznati njegovo umjetničko stvaralaštvo, a sredina iz koje dolazi biva prezentirana na najbolji mogući način – putem kulturnog stvaralaštva. Širenje broja umjetnika uključenih u ideju o "otvorenom atelieru", a time i širenje broja regija koje se tim putem predstavljaju jedan je od mogućih smjerova razvoja ove ideje o čemu su razgovori sa umjetnicima već započeti ( Zagreb, Ljubljana, Austrija, Labin, Brač, Vinkovci, Karlovac…) Akademska slikarica, Ivana Ožetski MIŠLJENJE KOLEGA UMJETNIKA: "Projekt OTVORENI ATELIER je totalno super ideja i podržavam je skroz. Zašto? Posjetioci i veliki i mali zapravo imaju otvorena vrata i ulazak u najintimnije trenutke povezivanja i stvaranja nekog likovnog djela. Mogu zakoračiti direktno u proces i doživjeti ga ako otvore srce, što mislim da je divno iskustvo i verbalno je nedjeljivo.Kao da direktno ulazite u nečiji dnevnik, naravno to ne vrijedi za sve vidove umjetnosti ali za jedan dio sigurno. Zapravo kroz OTVORENI ATELIJER dobivate divan poklon samoga ga treba znati sa pažnjom razmotati, polako skinuti mašnu i tiho zaviriti unutra, tko zna što ćete otkriti, kakve tajne svjetove, dubine smisla stvarnosti ili …... Zato otvorite srce a umjetnici će vam otvoriti vrata!!!" Akademska slikarica, Koraljka Kovač .... s pozicije podilaženja svakodnevnoj egzistenciji tako da umjetničko postaje hobističko i ustupa mjesto nekoj drugoj kreativnosti ( obiteljskoj, životnoj, radnoj koja nije nužno umjetnička ) čini ovaj projekt boravka u tuđem radnom prostoru izuzetno vrijednim, zanimljivim i hrabrim... koliko smo spremni pustiti druge u svoj rad i koliko će nazočnost drugog umjetnika i vlasnika prostora i znatiželjnika koji se odluče riskirati i sudjelovati u kreatvnom procesu pomaknuti granice poznatih normativa na relaciji umjetnik - djelo -galerija ...... vrijedi pokušati .... Akademska slikarica, Carmen Bačura Potočić "Ideja Otvorenih ateljea je termin koji se u različitim prilikama koristi sa različitim značenjima.Kao takva nije nova, ali je otvorena za pridati joj sasvim nova i svježa značenja i sadržaje.Tako je i u tvom slučaju. Proizlazi iz želje da kulturno obogatiš zaspalu sredinu u kojoj živiš, sebe samu novim poznanstvima i iskustvima druženjem sa umjetnicima iz različitih sredina, konačno, iskusila si to ovog ljeta kod Šaine i svidjelo ti se.. Dovoljno razloga za dat se u to.Vjerujem da si svoju nakanu dobro elaborirala (Ivanić)gradskim strukturama i da će te podržati. Nemam točno definiran prijedlog, ali imam neku potrebu tom terminu Otvorenog ateljea pridodati još nešto u imenu kako bi se pobliže odredio specifičan karakter tvoje ideje i sve skupa malo odmaklo od općeg značenja i česte upotrebe istog (Dani otvorenih ateljea Žitnjak, Dani otvorenih atelje Varaždin...) Čini mi se da bi o tome valjalo malo promisliti kako bi bila u mogućnosti da kad to krene, možeš stvar proširiti u različitim smjerovima. Tako smo u Varaždinu počinjali jednom akcijom na različitim prostorima grada(Utisak -otisak), a kasnije to pretvorili u Dane performancea, pa to pretvorili u međunarodnu manifestaciju, a na kraju je Mesek cijeli koncept proširio na platformu performancea i plesa-Performadance..) Podržavam tvoju ideju. Jednog dana (koji je vjerujem blizu:) rado ću sudjelovati i biti (stari:)gost u tvom ateljeu."
Akademski kipar, Alen novoselec "Kao umjetnici tražimo prvenstveno mjesto koje naša umjetnost može zauzeti u suvremenom umjetničkom svijetu. Da bi naše djelo našlo svoje jasno i traženo mjesto među tolikim brojem drugih djela nužno je podijeliti i prostor i kreativni proces sa drugim umjetnicima ali i publikom. Svaki vanjski pogled na naš proces stvaranja djela automatski izoštrava i umjetnikov fokus u odnosu na vlastiti izraz i zato je otvoreni atelier potreban prvenstveno svakom umjetniku koji ozbiljno promišlja o svojem radu... Akademska slikarica, Jadranka Kalenić ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- - 03 - 04. 10. 2009. - "5. Međunarodni festival filma i videa Sesvete". - Sudjelovanje u kategoriji ciklusa eksperimentalnih filmova sa video radovima "Idea" i "Lust for life" nastalim u sklopu postdiplomskog studija slikarstva i videa na ALUO Ljubljana 2009. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ - 13. 05. - 03. 06. 2009. - Galerija "Vjekoslav Karas", Gradski muzej Karlovac. Samostalna izložba pod nazivom "Paralelno putovanje". Izložba uključuje četiri cjeline, koje kroz različite medije - fotografiju, video, print i klasične slikarske tehnike propituju mogućnosti tzv. slikanja sjenama. Prva cjelina nosi naziv "Sjene iz ateljea" u kojoj, u početku nezvani gost-sjena, putujući preko slikarskog platna postaje nositeljem uloge pripovjedača i evocira intiman prostor umjetnikovog ateljea. Druga cjelina "U sjeni katedrale", bavi se mogućnostima manipulacije sjenom, uz pomoć šablona i različitih zapreka, u svrhu dobivanja duhovnog ugođaja prostora u kojima zapravo nismo boravili. Treća cjelina, "Sjena bar koda", sjenom kao medijem pokušava asocirati duh današnice, koristeći se bar kodom kao simbolom potrošačkog društva. Červtra cjelina "Parallel trip", iskoristivši tehničko ograničenje kamere u night modu, simbolično opisuje suživot sa osamostaljenom sjenom. "...Umjetnik je osoba sazdana od vlastitih suprotnosti. To je onaj koji daje odgovore, ali ih i traži. Umjetnički svijet možemo istraživati temom koja se nameće iz vanjskog ili unutarnjeg svijeta, a procesuirana je senzibilitetom samog umjetnika. Na ovom putu umjetnik temu ispituje uz pomoć određenog medija. Medij je sredstvo navigacije, a tema su postavljena pitanja. Umjetnici su prvotno senzibilna i duhovno bogata bića. Oni su nepresušno vrelo ljudskog postojanja i zaslužuju divljenje ovoga svijeta. Najčešće u samoći ateljea rađaju ideje koje kasnije uobličuju kroz različite medije..." autorica predgovora, Aleksandra Goreta "...Sve na ovom našem svijetu razvija se u vremenu i raste, pa tako i naše misli. Misli koje nas zaokupljaju oblikuju našu budućnost. Tako je i svojevremena cjelina od tri, narasla u cjelinu od četiri. Iskorištavajući tehničko ograničenje kamere u "night modu" dobila sam video u kojem je sjena i dalje nositelj uloge pripovjedača. Naziv rada, "Parallel trip", simbolično opisuje moj suživot s osamostaljenom sjenom. Lovila sam je i lovila, a ona je jako dobro znala kuda me vodi. I kao što ljudi koje susrećemo oplemenjuju naše misli tako je i moja vjerna pratiteljica sjena nadogradila moje viđenje slikanja. Potaknut likovnom kvalitetom sjene prerađene uređajem kamere, zatvorio se krug. Od slike po kojoj je šarao "neželjeni gost", preko istraživanja kroz različite medije koji su odgovarali trenutku, ponovno do slike. I misao kojom autorica predgovora završava tekst kada kaže: "Vratila sam se doma", najbolji je opis onoga što trenutno osjećam..." autorica, Ivana Ožetski --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- - 12 - 15. 05. 2009. - "SPECULUM ARITUM 09." - integrirana umetnost mešane realnosti - TRBOVLJE - LJUBLJANA. "VIDEO MATCH 09." - izbor digitalnih video radova akademije La Esmeralda, Mexico City, po izboru Neli Ružić i video radova ALUO Ljubljana, po izboru doc. Dušana Bučara. Sudjelovanje sa video radom "Idea" 05`14``. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- - 07 - 10. 05. 2009. - "2. ARTEXCHANGE", MMC Grada Rovinja, (prvi istarski sajam umjetnina). Sudjelovanje na sajmu umjetnina omogućeno zahvaljujući Galeriji Alvona iz Labina, voditelja Alis i Vinka Šaine. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- - 07. 08. - 15. 09. 2008. - Galerija likovnih umjetnosti "Slavko Kopač", Gradski muzej Vinkovci, samostalna izložba pod nazivom "Slikanje sjenama III". ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- - 20. 06. 2008. Galerija "Alvona", Labin, samostalna izložba, Adumbratio II. "Ako je tama odsustvo svjetlosti, sjena, ta nestašna pratiteljica svjetlosnih promjena u trodimenzionalnom prostoru, svojom pojavnošću već od davnina potiče na razmišljanje o međuprostoru između svjetlosti i tame, između plohe i volumena, između stvarnog i zamišljenog, materijalnog i duhovnog, svjetovnog i sakralnog… Izložba likovnih djela iz ciklusa „Slikanje sjenama“ Ivane Ožetski u ambijentu labinske galerije Alvona možda na poseban način potiče na razmišljanje o pitanjima granica i dimenzija takvih međuprostora u prožimanju fizičke i metafizičke pojavnosti predmeta i njihovih sjena, u traženju sjene kao nositelja likovne kreacije u prostoru u kojem se sakralna namjena prošlosti nadovezuje na duhovnost, profiliranu kroz senzibilitet likovnog shvaćanja istog prostora u nekom drugom vremenu. |
Sjena je ušla u likovnost Ivane Ožetski kao nepredvidljiva konstanta nematerijalnog odraza materijalnosti svakodnevnih, banalnih predmeta i krenula putovima vlastite afirmacije i opredmećenja kroz nove likovne interpretacije. Kao nositeljica odraza stvarnog predmeta, nositeljica sjećanja, iluzije, optičke varke… sjena u kontekstu postava Adumbratio II povezuje tri likovne cjeline postavljene na četiri zida galerije s očuvanim gabaritima i u galerijski prostor integriranim osnovnim linijama nekadašnjeg oltara u nekadašnjem sakralnom prostoru. Prva cjelina (Sjena iz ateljea) priziva sjećanje na sjenu koja je, neulovljiva, ušla u stvarni prostor slikaričina domaćeg ambijenta, donoseći poziv na igru. Zaustavljena na svome putu, ona je potakla slikaricu na stvaranje nove cjeline kroz koju se fotografskim zapisima likovnih intervencija u realnim prostorima različitih namjena stvara iluzija doživljaja sakralnog prostora (U sjeni katedrale). Projekcijom sjene gotičke rozete na praznu središnju plohu oltara ostvaruje se mogućnost cjelovite asocijativne resakralizacije prostora posredstvom likovne ideje, koja obuhvaća i putovanja sjena posjetitelja kroz galerijski prostor, vođena trenutačnim izvorima svjetlosti u realnom prostoru. No, ako “sjene katedrale” naznačuju mogućnost slobode pomicanja granica između tvarnog i duhovnog svijeta, treća cjelina (Bar kod No.5) sažima ukupnost nekog postojanja u prostoru i vremenu na minimalistički, uniformni zapis u strogo kontroliranim uvjetima. Sjena je napokon zatočena i evidentirana. Sloboda ostaje privid. Čovjek se svodi na kodirani zapis. Na liniju, plohu i broj. Razmišljajući dalje, sjetih se negdje zapisane misli da je slika, prije svega, “ravna ploha prekrivaena bojma, složenim u nekom redu” (Maurice Denis, 1891.). Sve ostalo je iluzija. Sve ostalo je sposobnost pojedinca da se uzdiže, koliko je moguće, prema gornjem rubu Platonove spilje na čijim se zidovima poigravaju sjene u odrazu svjetlosti vječite i nedokučive vatre života... Adumbratio je približavanje sjeni, a to može biti i sjenčanje, skiciranje, ocrtavanje, ali i zasjenjivanje, obmanjivanje, prekrivanje... Sjena je dijete svjetlosti i mraka. I kao dijete, neprestano je u pokretu, šireći svijetom nasljeđena svojstva svojih “roditelja”. U tome je slična nama, ljudima, što putujemo, pokrenuti vatrom života kroz predjele svjetlosti i mraka iz kojeg izranjamo rođenjem i ponovno mu se vraćamo u trenutku smrti. I kao što svjetlost - kao fizikalna pojava omogućuje stvaranje sjene kao odraza predmeta u svijetu kojem pripadamo, u čovjeku katkad zasja i ona prometejska, iskričava svjetlost stvaralačkog duha. Njezinim se dodirom stvaraju djela od kojih je satkana živopisna prostirka povijesnog razvoja čovječanstva. No, je li slika te povijesti stvarna? Je li stvarna ideja slobode stvaralaštva? Gdje su granice naše osobne slobode? Kojim su kodovima zapisana prapočela naše duhovne i materijalne egzistencije? Što je sjena? Jesmo li i mi sami samo sjene u varljivom šarenilu boja koje nestaju čim se izvor svjetlosti ugasi? Govoreći o ciklusu “Slikanje sjenama” Ivane Ožetski, možemo reći da otvara niz zanimljivih i tematski jezgrovitih pitanja. Zadržimo li se na razini analitičkog razmatranja mogućnosti likovnog izričaja u kombiniranju raznovrsnih tehnika i iskustava, u kojima je višegodišnje bavljenje autorice scenografijom i video-zapisom nedvojbeno ostavilo traga, pitanja se otvaraju. Ponese li nas misao u područja ikonoloških promišljanja funkcionalnosti desakraliziranih prostora i mogućnosti njihove ponovne sakralizacije posredstvom umjetnosti, Ivanina izložba upućuje na jednu od mogućnosti. I ako nam u predvečerje, kad se sjene minuloga dana razmile blagim padinama istarskih brežuljaka, a pogled prati posljednje zrake svjetlosti na liniji obzora u suton, mislima proleti ideja uhvaćene sjene, zaustavljenog trenutka, zapisa neuhvatljivog u prolaznosti svega što sačinjava naš materijalni život, izložba je ostvarila svoje poslanstvo. Postavila je pitanje. Niz pitanja. I nenametljivo ponudila neke od mogućih odgovora. Možemo ih prihvatiti. No, ne moramo. Ars longa, vita brevis - život je kratak, a umjetnost traje, obraćajući se svima koji žele osluhnuti njezinu zovu i, makar na trenutak, udahnuti život Sjeni, nestašnom djetetu Svjetlosti i Mraka. " autorica predgovra, Vida Pust Škrgulja --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- - Prosinac, 2007. - "6. BIENNALE INTRRNAZIONALE DELL`ARTE CONTEMPORANEA", Firenca, Italija. U prostoru Fortezza da Basso, u organizaciji Arte Studia održano je šesto izdanje biennala pod pokroviteljstvom ministarstva kulture Italije, regije Toskane, Grada Firence i UN-a. Biennale u trajanju od devet dana okupilo je 816 sudionika iz različitih zemalja svijeta. Sudjelovanje na izložbi sufinancirano je u programu međunarodne kulturne suradnje sredstvima Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i teh. kulturu Zagrebačke Županije, te sredstvima Gradskog ureda za kulturu Grada Ivanić-Grada. Grupa izloženih radova pod nazivom "Slikanje sjenama" nagrađena je nagradom Predsjednika Biennala - Pasquale Celona. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- - 15. 10. - 04. 11. 2007. - "5. DRAVA ART ANNALE KOPRIVNICA 2007", Muzej Grada Koprivnice. Iz predgovora: "...Ovogodišnja tema, tema petog DAAK-a DRAVA - VODA JE ŽIVOT okupila je 22 autora sa ukupno 40 radova najrazličitijih poetika, tehnika, stilova i načina... Mladi umjetnici su problem pitke vode promišljali krajnje neopterećeno i slobodno, od primarnog poigravanja motivom materijalne pojavnosti vode kao činjenice koje često uzimamo zdravo za gotovo, pa sve do ekološkog moraliziranja koje se bavi sve većim nedostatkom iste. Drava kao zajednički nazivnik uz koju se može preispitivati problem pitke vode ove je godine naglasak stavila na radove sa izraženim društvenim angažmanom (Dejan Kljun, Luka Bunić / Smiljana Šafarić Bunić / Nikola Šafarić), koji po prvi put u pet godina postojanja poprima i elemente potrebe za stvarnim političkim djelovanjem (Ivana Ožetski) u potrazi za otvorenim mogućnostima i potrebom za promjenom postojećeg stanja. Životvornost vode kao tema umjetničkog preispitivanja i okosnoca ovogodišnjeg DAAK-a mlade su umjetnike inspirirali u širokom rasponu poetika i načina, koji su se odrazili i na profil pete DAAK-ove izložbe... Druga otkupna nagrada 05. DAAK-a 2007., Nagrada Tuborga, za rad "Aktualno, Ivanić Grad, jesen 2007." Angažiranost Ivane Ožetski posve je usklađena sa današnjim trenutkom i zabrinjavajućim problemom pitke vode koji u zadnje vrijeme muči dio hrvatskog stanovništva. Autorica je krenula od dokumentarnog bilježenja reakcije stanovnika u Ivanić Gradu da bi potom srž problema konceptualnim obratom pretvorila u vizualni simbol - likovno djelo.Vrlo snažna i angažirana poruka o čovjekovoj potrebi za pitkom vodom izrečena je na posve jednostavan način. Radom se iskazuje svijest da je i pitka voda postala roba, čije se primanje i čistoća uvjetuju političkom trgovinom. Kritika je to društva, ovdje i sada.... Draženka Jalšić Ernečić, viša kustosica ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ - 01. 03. - ¸7. 03. 2007. Galerija CEKAO, Zagreb - samostalna izložba "Slikanje sjenama". Priče (iz) sjene: "Stvaraoci priče za svoja djela crpe iz svijeta, koji ih okružuje. To je jedan od izvora gdje traže inspiraciju, a rezultat je odraz ili preslika toga na platno ili materijalizacija u odabranom likovnom sredstvu. Ponekad ipak vanjski svijet preuzme vodeću ulogu ili nametne svoju priču. Što se dogodi, kad ta nadjača onu unutarnju? Možda je dovoljno samo prepustiti se njenom vodstvu? Primijeniti njen jezik za vlastitu poruku ili lajtmotiv vlastitog rada? Kroz prozor ateljea je u slikaričin intimni prostor dopirala svjetlost i poigravala se odsjevima predmeta te ih svojevoljno razmještala, gdje je poželjela. Nametljivica, koja je prodrla u prostor ateljea i zavukla se u njega kao nekakav duh nametala je svoju priču, svoje slike i tražila pažnju. To, što je u prvom trenutku izgledalo kao smetnja, kao iritantna činjenica, na taj je način dobilo umjetničku vrijednost i preobrazilo se u umjetničko djelo. Izraz unutarnjeg glasa, koji je u tome pronašao prepoznao priču i prelio je na platno. Sjena, blijedi, slabašni izraz predmetnog svijeta, bila je dovoljno jaka da je pobudila kreativni moment i ujedno dosegla svoje. Bilo ju je nemoguće izbjeći, zato ju je autorica iskoristila i tu smetnju nadgradila u koncept koji je dobio simboličku vrijednost. Nastao je triptih, koji oblikuje dovršenu cjelinu. Iz igre svjetlosti nastala je nova priča. Svaki dio triptiha ima svoj karakter i svaki dio je bitan djelić mozaika, koji doprinosi njenoj ravnoteži. Izvire iz mikrokozmosa, koji ima intimnu notu. Iz autoričinog osobnog svijeta i vlastitog odnosa te odaziva na zatečenu situaciju. Suštinu toga predstavlja svijet slikarstva. Borba za prostor i preispitivanje o problematici tehnologije. Kako stvarnost prenijeti na platno, kako dočarati iluziju? Iz tog unutarnjeg svijeta potom je učinjen korak prema van. Drugi dio još uvijek nosi intimni pečat ali ovaj put dobiva duhovni karakter. Stvara utopiju, fiktivnu kulisu nečeg veličanstvenog, čega u zbilji nema. Autorica uspijeva dočarati iluziju sublimnog i stvoriti utočište duhovnog prostora katedrale. Posljednju fazu obilježava iskorak u makrokozmos, u vanjski svijet. Doticaj sa potrošačkim društvom i njezinim zakonitostima. Iako smo u njega ukalupljeni i njemu podređeni, autorica pokušava dati svoje viđenje, do jedne mjere kritiku ili bar upozorenje na ponor u koji nas vodi ubrzani ritam življenja. Svaki pojedini dio, mogao bi biti priča za sebe, iako tek kao cjelina, djeluje homogeno i nosi dublju poruku.Pojedini dijelovi razdijeljeni su na tri odvojena segmenta, koji opisuju proces nastajanja ovog složenog koncepta. Istovremeno osmišljavaju ideju i razbijaju iluziju, koja nastaje pri pogledu na platno. Autorica promišljeno prati cijeli proces i već u osnovi same ideje nalazi se namjera za razgradnjom fikcije. Na neki se način pojavljuje u dokumentarnoj ulozi. Ona je ta, koja bilježi priču, koju su stvorile sjene. Iako, ako bolje pogledamo, shvaćamo da ja zapravo ona ta koja, u određenom trenutku - kada je koncept osviješten - preuzima glavnu ulogu, vodi sjene, poigrava se s njima i usmjerava ih u stvaranje vlastite priče. Video zapis zapravo ima funkciju razotkrivanja manipulacije i usmjerava pogled u realnu situaciju. Dekonstruira varljivu konstrukciju, koju stvara prikaz na platnu. Prvi dio tako prokazuje proces nastajanja priče, njen razvoj i zapravo rađanje ideje. Drugi dio bilježi najbolje sekvence, koje su nastale na tom putovanju. I mada se ponovno čini, da glavna riječ pripada sjenama, autorica je ta koja izabire trenutke, i pritiskom na okidač fotoaparata određuje i zaustavlja sjenu u željenom trenutku. Predstavlja rezultate, koji su nastali u toj igri odmjeravanja moći, traženja zajedničkog jezika i suživota. Pri ponovnom konstruiranju iluzije, autorica je dosljedna do te mjere, da za pozadinu svojih prizora odabire različite vrste (realnih) podloga i materijala, koji doprinose uvjerljivijoj slici cjeline i podupiru mehanizam «prijevare». Treći dio je prikaz na platnu. Pokušaj stvaranja slikarske iluzije. Slikanja sjenom na platno. Slike, koju je sjena naslikala na platnu . Radi se o prenošenju fotografije na platno, za ispis, koji najrealnije stvara tu iluziju i iskorištava sjenu kao slikarski medij. Autorica odabire najdraži snimak, najdraži trenutak putovanja sjena i prenošenjem na platno pokušava dosegnuti iluziju slike. Da bi iluzija bila potpuna, platno u posljednjoj fazi premazuje terpentinom, i tako je eterična komponenta stvarnosti, usprkos razotkrivanju u prvom dijelu, fiksirana na platno. Autoričinim izborom najboljeg djela, onoga koje najdostojnije zastupa cjelokupnu ideju i koje je najbliže slikarskom jeziku, priča se zaključuje. Istovremeno otpočinje jedna potpuno nova, u trenutku kad su svi dijelovi objedinjeni i postavljeni pred znatiželjno i kritičko oko promatrača. Dobiva novi životni prostor, a samim time i novi kontekst te tako počinju sjene ponovno pisati novu priču..." autorica predgovora, Maja Vuksanović
|